Novac je jedan od najzbunjujućijih atributa ovoga svijeta. I, upravo zbog toga, jedan od najduhovnijih. U susretu s izazovima i preprekama povezanih s njim, na površinu dolaze razni nesvjesni obrasci razmišljanja, osjećanja i ponašanja. Sučeljavajući se s njima, možemo mnogo naučiti o sebi i svom odnosu prema svijetu oko sebe te rasti i razvijati se u psihičkom i duhovnom smislu riječi. Mnogi ljudi novac poistovjećuju sa sigurnošću i moći, te osjećaj vlastite vrijednosti baziraju na posjedovanju ili neposjedovanju određene količine novca. Na taj način pridaju mu veliku moć i kontrolu nad svojim životom: imaju li ga mnogo, osjećaju se vrijednima i moćnima; nedostaje li im, i njihov osjećaj vlastite vrijednosti smanjuje se proporcionalno s njihovom platežnom moći. Poistovjećujući se s novcem i moći koju pruža račun u banci, neki bogati ljudi sebe doživljavaju svemoćnima. Živeći prema devizi “sve se može kupiti”, manipuliraju sobom i drugima. Novac im daje lažni osjećaj sigurnosti, ispunjenosti i predvidljivosti. Dogodi li se nešto “na što nisu računali” i njihov bankovni račun se preko noći drastično smanji, osjećaju se kao da su odjednom izgubili tlo pod nogama. Sav osjećaj sigurnosti i moći nestao je zajedno s onim u što su ga investirali, tj. s novcem. U pozadini vijesti o samoubojstvu npr. kakvog velikog magnata, koji je “preko noći” bankrotirao, često se krije upravo takva priča.
Na drugom kraju su buntovnici, koji se u buntu protiv svega o-čemu-brinu-obični-ljudi, odriču materijalnih dobara i udobnosti te odgovornosti, koje sa sobom nosi “običan svakodnevni život”, ili, pak, u slijepoj žudnji da se pod svaku cijenu uzdignu iznad zamki i iluzija ovoga svijeta (sanskrtskim rječnikom, maye), novcu oduzimaju svaku moć i preziru ga, nesvjesni toga da su jednako tako neslobodni kao i oni prvi. Da jednako tako manipuliraju sobom i drugima kao i oni prvi.
Između spomenutih krajnosti cijeli je niz varijacija na temu “novac i odnos prema njemu” – od sitnih manipulacija poput tzv. “švercanja” u tramvaju do velikih “igara”, u kojima padaju glave, vode se ratovi, ruše poredci, mijenjaju svjetovi.
Imanje ili neimanje određene količine novaca utječe na ponašanje pojedinca, njegovu sliku o sebi, samopoštovanje pa čak i seksualnost, često do te mjere da opravdano možemo postaviti pitanje jesmo li mi oni koji upotrebljavamo novac ili pak novac upotrebljava nas, odnosno, upravljamo li mi novcem ili pak on upravlja nama.
Novac je vrlo osjetljivi sastavni dio življenja u materijalnom svijetu. Načini na koje se ophodimo s njime odraz su našeg unutarnjeg stanja, našeg doživljaja sebe i drugih te svijeta u kojem živimo. Poput mnogih drugih obrazaca, i odnos prema njemu nasljeđujemo od svojih roditelja i ljudi uz koje smo odrastali, nesvjesno usvajajući stavove i obrasce te pravila igre svoje okoline. Svaka kultura ima sebi svojstven odnos prema novcu i “općevažeće neprijeporne istine”, kojih se njezini pripadnici čvrsto drže. Htjeli to ili ne, mi smo pripadnici svijeta, plemena u kojem živimo i ne ophodimo li se prema toj činjenici svjesno, automatski ćemo preuzeti sustav vjerovanja i obrasce, koji u njemu vladaju. Ako unutar plemena vrijedi uvjerenje da treba mnogo raditi, mučiti se i žrtvovati kako bi se jednom u budućnosti imalo novaca i moglo konačno malo odahnuti, i njegovi pripadnici mislit će i ponašati se na taj način te će godine i godine provoditi u teškom i napornom radu, nadajući se da će si na taj način osigurati mirnu i sigurnu starost. Mnogi od njih, iz straha od promjene i gubitka “sigurnosti”, koju pruža određeno radno mjesto, neće se ni usuditi upitati se što zapravo žele. Kako u mnogo čemu usvajamo sustav vrijednosti svojih roditelja te na životne izazove reagiramo u skladu s dozvolama i ograničenjima, koja smo od njih naslijedili, usprkos svjesnoj želji da živimo sretnije i bogatije od njih, i naš život će po mnogo čemu nalikovati njihovome. Ili ćemo se pak pobuniti i otići u drugu krajnost, opirući se svemu što su nam rekli ili nas svojim životom naučili. Kada je riječ o novcu, to može značiti pobunu i neprestano mijenjanje radnih mjesta ili pak izlete u svijet kriminala i nezakonitih poslova i sl.
U nekim plemenima novcu se pridaje prevelika važnost, neka plemena su prema njemu ravnodušna, u nekima se smatra da je novac prljav… Rijetka su ona, čiji je odnos prema novcu pravilan.
U knjizi „Money drunk, money sober“ Julia Cameron navodi nekoliko tipova ovisnosti o novcu. To su: kompulsivni potrošač, lovac na velike prilike, održavatelj status quo-a, ovisnik o siromaštvu i koovisnik koji vlastiti odnos prema novcu prilagođava partneru ili važnoj osobi s kojom dijeli svoje financije. Samo promatranje i iskren odnos prema sebi pomaže da vidimo u kojoj smo kategoriji i koje sve potrebe zadovoljavamo novcem. Naime, u materijalnom svijetu, u kojemu vrijede zakoni novčane razmjene, novac predstavlja vrijednost koja se daje u zamjenu za neku drugu vrijednost (neki materijalni ili nematerijalni proizvod). Sam po sebi on nema nikakvu moć; riječ je o određenoj manifestaciji kozmičke energije kojoj mi sami, provodeći je i koristeći se njome, pridajemo određeno značenje. Svatko može izabrati hoće li ta energija kontrolirati njega i njegov život ili će pak s njom surađivati i upravljati svjesno.