Pojam gestalt (njem. oblik, cjelina) označava psihičku cjelinu stvorenu strukturiranjem polja koje se može obuhvatiti percepcijom. To polje u sadašnjem trenutku u sebi sadrži i prošlost i moguću budućnost; drugim riječima, ono je cjelina koja je istovremeno sastavljena od niza manjih međusobno povezanih cjelina. Unutar polja sve je u međusobnom odnosu i utječe jedno na drugo.
Mi postojimo u odnosu s drugima: od njih se razlikujemo i s njima se povezujemo. Isto je i s drugim elementima vanjskoga svijeta. I to je zastrašujuće. Sami ne možemo a drugi nas mogu izdati, razočarati, povrijediti. Pomisao na to budi strah.
…i tako tjeramo mi, brodove suprotno struji, neprestano nošeni natrag u prošlost.
(F.Scott Fitzgerald: “Veliki Gatsby“)
Kada sve teče mirno i skladno, naše potrebe su zadovoljene i osjećamo se zadovoljno, ispunjeno, sigurno. Nedostaje li bilo koji element, zamišljena idealna cjelina je otkrhnuta, nedovršena. Takvih nedovršenih cjelina, gestalta, tijekom našeg odrastanja bilo je mnogo više i na mnogo više područja no što možemo i pretpostaviti. Kako ljudska psiha prirodno teži cjelini, zaokruženosti, mi tijekom cijeloga života nesvjesno privlačimo ljude i situacije slične onima iz našeg djetinjstva nadajući se da će ovoga puta biti drugačije i da ćemo uspjeti dobiti ono za što smo se tada osjećali prikraćenima, da ćemo priču koja nas je frustrirala ovoga puta uspjeti privesti sretnom kraju. Frustrirajuće priče našega djetinjstva u gestalt psihoterapiji nazivaju se nedovršenim poslovima i dobar dio naše energije nesvjesno je usmjeren na potrebu za njihovim dovršavanjem. Drugim riječima, mi sebe i druge ne doživljavamo onakvima kakvi smo sada već na svijet gledamo kroz naočale svojih prošlih nada, očekivanja i razočaranja. U skladu s tim se ponašamo prema drugima i tumačimo njihovo ponašanje, uglavnom potvrđujući i produbljujući zaključke i odluke maloga djeteta u nama koje je na mnogo načina u potpunosti ovisilo o svojoj okolini. I kao odrasli ljudi često smo emotivno zaglavljeni u uskoj perspektivi djeteta koje smo bili, ne percipirajući da su se okolnosti promijenile i da sada imamo daleko šire polje izbora no onda te možemo i reagirati drugačije.