Pojam transpersonalno (s one strane osobnoga) tijesno je povezan s radom Abrahama Maslowa i njegovim razumijevanjem tzv. „vrhunskog iskustva“ (peak experience) koje nadilazi racionalnu ograničenu svijest pojedinca i uvodi ga u mistično stanje sklada i jedinstva sa svime, u stanje dubokog razumijevanja i spoznaje svega što postoji kao i naše prave prirode neograničene sustavom percepcije ili, riječima Alana Wattsa, našim „kožom ograničenog ega“. Sam pojam transpersonalno prvi je upotrijebio psihijatar Stanislav Grof koji je proučavao iskustva ljudi tijekom izmijenjenih stanja svijesti (u početku posredstvom terapijske primjene LSD-a a potom tzv. holotropskog disanja). Grof, Maslow i Tony Sutich pokrenuli su 1969. Journal of Transpersonal Psychology, a uskoro i Društvo transpersonalne psihologije (Association of Transpersonal Psychology), čiju su prvu međunarodnu konferenciju podržali Majka Tereza i Dalai Lama.
Uz razne pisce, psihologe i sl. poput Aldousa Huxleya, C. G. Junga, C. Rogersa i druge, razvoju transpersonalnoga pristupa ljudskom biću doprinijeli su i katolički redovnik Teilhard de Chardin i duhovni učitelj Sri Aurobindo sa svojim modelima evolucije svijesti, koji zapadnu, odnosno istočnu duhovnu tradiciju povezuju sa suvremenim znanstvenim dostignućima.
Ništa što vrijedno je dokaza, dokazati, ali ni opovrći ne možete. Budite stoga mudri i ostanite vjerni sunčanoj strani Sumnje.
(Alfred Lord Tennyson)
Transpersonalni psihoterapeuti polaze od triju pretpostavki:
- istinska priroda ljudskoga bića je duhovna i tijekom cijeloga života mi svjesno ili nesvjesno tragamo za svojim duhovnim izvorom
- ljudska svijest je višedimenzionalna i raznim terapeutskim i drugim postupcima moguće je dosegnuti izmijenjena stanja svijesti, što govori o tome da je naša „uobičajena“ svijest tek dio cjeline svijesti
- zadatak transpersonalnog psihoterapeuta je osobi olakšati pristup višoj mudrosti u njemu samom i potaknuti ga da dođe u kontakt s duhovnim dijelom svoje duše
Uz uobičajene elemente identiteta koji se u raznim psihološkim pravcima nazivaju različito (npr. id, ego i super ego u psihoanalizi, roditelj, odrasli i dijete u transakcijskoj analizi itd.), u transpersonalnoj psihologiji govori se i o sebstvu – dijelu koji nadilazi osobno i povezan je s duhovnim dijelom duše. Važno je razviti komunikaciju između osobnog i nadosobnog budući da je s točke gledišta nadosobnog pogled širi i uključuje i elemente poput savjesti i agapea, tj. neuvjetovane ljubavi prema drugom ljudskom biću. Taj odmak omogućuje promjenu percepcije sebe i svoje sudbine te svojih odnosa s drugim ljudima, pri čemu ne podvlačimo samo razliku (i time granicu) između sebe i tih drugih već ih vidimo i kao braću i sestre koji su poput nas na svom duhovnom putu. U skladu s time snažniji je naš osjećaj odgovornosti za to što činimo sebi i bilo kojem djeliću stvorenoga – od ljudi s kojima dijelimo svoj život do majke Zemlje na kojoj obitavamo.