Najbolja škola o božanskome bile su mi kušnje.
(Martin Luther)
Vrijeme u kojem živimo prepuno je izazova i promjena koje zadiru u sva područja života. Tehnička i znanstvena dostignuća iz dana u dan ruše granice svijeta koji smo poznavali, premošćujući udaljenosti među najudaljenijim civilizacijama naše planete, štoviše, sve dostupnijim nam čineći i one druge. Ustaljeni obrasci i navike življenja iz dana u dan bivaju dovedeni u pitanje. I to plaši. Budi strah od promjene pri kojoj nužno umire manji ili veći dio staroga, poznatog nam svijeta, kako bi ustupio mjesto nekom novom, nepoznatom.
Unutar poznatoga, ma koliko bili nezadovoljni njime, osjećamo se sigurnima i zaštićenima; na njegove kušnje smo navikli i one nas više ne mogu bitno povrijediti. Novo pak u sebi krije izazove i opasnosti o kojima još i ne slutimo; tu možemo biti povrijeđeni na neki dosad nepoznati način, s kojim se možda nećemo znati nositi.
S druge strane, teški trenuci i krize sastavni su dio života. Svaku promjenu životne situacije ili statusa, pa i kada je riječ o onima koje spadaju u prirodan životni tijek poput prelaska iz djetinjstva u pubertet, završetka škole, zaposlenja, vjenčanja, rođenja djeteta itd. prati cijeli niz emocija. Satkani od suprotnosti, koliko god nešto intenzivno željeli, istovremeno duboko u sebi mi se tomu opiremo, premda toga uglavnom nismo svjesni; štoviše, što snažnije nešto želimo, tim snažniji je i nesvjesni otpor prema promjeni koju to sa sobom nosi. Stoga i događaji koje doživljavamo kao pozitivne nose sa sobom priličnu dozu stresa te dok npr. smrt bračnog druga, kao jedna od najvećih životnih trauma, nosi 100 stresnih bodova, ženidba ih nosi 50 (vlastita ozljeda ili bolest 53), trudnoća, rođenje djeteta i prvo zaposlenje po 40 itd. Drugim riječima, stresove i krize ne možemo izbjeći, možemo samo naučiti bolje se nositi s njima. Emotivno i duhovno zrele osobe lakše će prepoznati i naizgled beznačajne krize te na vrijeme reagirati na njih.