Psihoterapija je interaktivni proces pri kojemu su terapeut i osoba koja je u terapiji tijekom dogovorena vremena posvećeni određenoj temi ili problemu koji osobu muči. Terapeutova uloga sastoji se u tome da osobu potakne na razumijevanje pozadine problema, pomogne joj da ga proradi, nauči nešto i raste u psihičkom i duhovnom smislu riječi. Da joj pruži podršku, osvijetli neki drugi aspekt, ukaže na neke putove i mogućnosti koje dotični/a dotada nije vidio/la. Kao osoba koja nije prisutna u drugim aspektima njegova svakodnevnog života, terapeut je neutralan, što klijentu pomaže da lakše iznese neke svoje teme i poradi na njima.
Osobno se u terapijskom radu služim raznim tehnikama, ovisno o tome koji su načini i pristupi bliski senzibilitetu, interesima i uvjerenjima osobe s kojom radim. Pored razgovora, u to spadaju: razni načini izražavanja putem kreativnih medija poput crteža, modeliranja, pokreta, psihodrame i sl., projektivne tehnike poput rada s asocijativnim karticama, igračkama ili lutkama, vizualizacije, razne tehnike rada s tijelom, igranja uloga i zamišljenih dijaloga, meditacije itd.
Osobi koja mi se obrati za pomoć ne dajem savjete niti predlažem rješenja već je (u skladu s poslovicom koja kaže “Ako nekoga nahranite ribom bit će sit jedan dan a ako ga naučite loviti je, bit će sit cijeloga života”) potičem da se poveže s izvorom mudrosti i iscjeljenja u sebi samoj, koji je uvijek tu i uvijek dostupan. U konačnici, da joj pomognem naučiti kako pomoći sama sebi i čuti svoj unutarnji glas. Jer svaka terapija, ma koliko duboka, iscjeljujuća i transformativna bila, traje tek određeno vrijeme, jedino mi sa sobom samima ostajemo stalno.