Motivi zbog kojih netko odluči potražiti pomoć terapeuta raznoliki su i kreću se od nejasna osjećaja da nešto s njim “nije u redu” do duboke životne krize uzrokovane bolešću, razvodom, gubitkom posla, smrću bliske osobe i sl. Neki ljudi potraže terapeutsku pomoć iz želje da nešto nauče o sebi, razjasne neka pitanja ili pak bolje razumiju sebe i svoj život. Za takav korak odlučuju se neovisno o dobi, spolu i stupnju obrazovanja. Ono što je svim tim ljudima zajedničko jest da su na neki način došli do točke u kojoj ne mogu naprijed sami te im je potrebna pomoć i podrška, a ona koju dobivaju od bliskih ljudi nije im više dovoljna.
Igrom slučaja stado koza nabasa na napušteno tigrovo mladunče te ga uze i stade brinuti o njemu kao da je jedan od njihovih. Odrastajući među kozama, tigrić je naučio brstiti travu i meketati poput njih te je uskoro počeo vjerovati da im je nalik. No, usprkos tome što je živio i ponašao se poput svih drugih kozlića, u njemu je i dalje kucalo srce tigra.
Život je mirno tekao svojim tijekom sve dok se jednoga dana u blizini stada ne zatekne jedan stariji tigar. Spazivši ga, koze se razbježaše glavom bez obzira. Ostade samo tigrić, koji je i dalje mirno brstio travu kao da nema nikakva razloga za strah.
U svome dugom vijeku iskusna borca stari tigar je vidio i doživio mnogo toga, ali slika mladoga tigra, koji, stojeći na travi, mirno brsti poput koze, zaprepasti ga te povikne i pozove ga da mu priđe. Pokuša razgovarati s njim, upita ga o njegovu porijeklu, no usprkos svim naporima staroga tigra, tigrić se nije mogao sjetiti da je ikada bio drugačiji. Kako bi ga podsjetio, stari ga povede do obližnjega jezera i pokaže mu odraz njegova lika u vodi. Tigrića se ni to nije dojmilo; nije čak ni zapazio koliko je nalik starome tigru. Razljućen tolikom tvrdoglavošću, stari ga odvede do mjesta na kojem bješe ostavio svoj plijen, uze komad kozjega mesa i ugura ga tigriću u gubicu. Izvan sebe od šoka i gađenja, ovaj to ispljune, ali mu stariji, koji bješe odlučio podsjetiti ga na to tko uistinu jest, ponovno ugura meso u gubicu i prisili ga da proguta. Nakon toga gurne mu u gubicu još jedan komad mesa.
Ovoga puta reakcija je bila posve drugačija.
Osjetivši kako mu prija okus sirova mesa i tople krvi, mladi tigar drugi komad proguta sa zadovoljstvom. Potom se protegnu, rastvori gubicu i zariče, prvi put u svome mladom životu – bio je to krik divlje zvijeri. Bio je to konačno njegov vlastiti glas.
(zen priča)
Mnogi od nas nalik su tom tigriću – naša slika o sebi i doživljaj sebe ne odgovaraju našem unutarnjem iskustvu već ideji o tome kako nas vide i što od nas očekuju drugi. Teško je živjeti poput “koze sa srcem tigra”; to uzrokuje mnoge unutarnje konflikte.
Teško bolesna žena danima se borila sa smrću. U jednom trenutku obuze je osjećaj da je uzeta u nebo i da se nalazi pred stolcem samoga vrhovnog suca.
- Tko si ti? – upita je glas.
- Ja sam gradonačelnikova žena – odvrati ona.
- Nisam te pitao čija si žena, nego tko si ti.
- Ja sam majka četvoro djece.
- Nisam te pitao čija si majka, nego tko si ti.
- Ja sam učiteljica.
- Nisam te pitao što si po zanimanju, nego tko si ti.
- Ja sam kršćanka.
- Nisam te pitao koje si vjere, nego tko si ti.
- Ja sam ona koja je svaki dan išla u crkvu i pomagala siromašnima.
- Nisam te pitao što si činila, nego tko si ti.
I tako je to išlo dalje. Što god ona odgovorila, činilo se, nije predstavljalo zadovoljavajući odgovor. Nakon nekog vremena bijaše ponovno vraćena na zemlju, u svoj krevet.
Kad se oporavila od bolesti, odlučila je početi istraživati kako bi pronašla odgovor na pitanje tko je zapravo ona.
Često se ljudi grčevito drže određene slike o sebi i drugima i, nesvjesni svoje prave prirode, potiskuju svoje najdublje potrebe i želje.
Suočene s raznim manjim ili većim promjenama u životu, sličice o sebi i drugima s vremenom se raspadaju. Razdoblja u kojima se to događa vrlo su bolna. Kad nam se stari poznati svijet počne rušiti, u nepovrat odnoseći sa sobom ono što je donedavno predstavljalo okosnicu našeg života, a nešto novo, utješno, što bi moglo ispuniti prazninu i/ili zavarati bol (fizičku ili emotivnu) još se ne nazire, mnoge dotad ustaljene vrijednosti bivaju stavljene pod povećalo i dovedene u sumnju.
Pitanja ”tko sam ja, otkuda dolazim, što radim ovdje (zašto se baš ovo/baš sada/baš meni događa) i kamo idem” osnovna su filozofska pitanja koja si svjesno ili nesvjesno postavljamo tijekom cijeloga života. U trenucima kriza, ona postaju nezaobilazna i tražeći pomoć, pokušavamo zapravo naći odgovore na njih.