Rad u grupi izuzetna je podrška individualnom “radu na sebi”. Terapijska grupa svijet je u malom; u koncentriranoj atmosferi u kojoj se razgovara o istinskim životnim temama, ljudi imaju prilike mnogo naučiti o sebi i svojim željama, projekcijama i ograničenjima. Unutar sigurnog okvira terapijske grupe imaju prilike čuti i druge ljude te dobiti mnogo razumijevanja i podrške za sebe (što mnogima u svakodnevnom životu nedostaje). Stoga grupa može biti veliki resurs koji svoje članove njeguje, hrabri i potiče na promjene koje žele unijeti u svoj život.
Osobno volim raditi s manjim ili srednjim grupama zatvorenog ili poluotvorenog tipa, koje se redovito sastaju tijekom dogovorenog vremenskog razdoblja. Unutar takvog okružja lakše je izraziti sebe, svoje želje i strahove te isprobati neko novo ponašanje, koje se u okvirima svakodnevnoga života može činiti riskantnim (npr. postaviti granice, tražiti nešto za sebe ili odbiti nešto što nam ne odgovara).
Grupa je živ organizam kojemu treba određeno vrijeme da bi počeo živjeti. Isto tako, svakom od njezinih članova potrebno je određeno vrijeme da bi, govoreno rječnikom Maloga Princa, “pripitomio” druge članove te dozvolio da i sam bude “pripitomljen”. Određena struktura ili određen tematski okvir to olakšavaju. Kroz susrete “na temu” stvara se atmosfera uzajamnoga prihvaćanja i podrške te ljudi polako počinju izlaziti iz svoje ljušture i govoriti o sebi. I to je početak transformacije. To je početak iscjeljivanja koji se postupno širi i izvan granica terapijske grupe.