„Kako li je to tužno“, zavapi Dorian Gray uporno gledajući u svoj portret. „O, tako tužno. Ja ću ostarjeti, postati ružan i oduran a ta će slika zauvijek ostati mlada... O kad bi barem moglo biti obratno! Da ja ostanem vječno mlad, a slika da stari! Sve, sve bih dao za to! Da, nema toga

Koliko puta smo sebe i/ili druge ulovili u nekoj reakciji neprimjereno burnoj u odnosu na ono što je izazvalo. Kao da se odjednom pokrenula lavina koju nismo očekivali. Jednako kao kada početnik u radu na računalu pritisne određenu tipku i na monitoru se odjednom pojavi cijeli niz brojki, slova i sl. za koje nije ni

Vrijeme u kojem živimo prepuno je izazova i promjena koje zadiru u sva područja života. Tehnička i znanstvena dostignuća iz dana u dan ruše granice svijeta koji smo poznavali, premošćujući udaljenosti među najudaljenijim civilizacijama naše planete, štoviše, sve dostupnijim nam čineći i one druge. Ustaljeni obrasci i navike življenja iz dana u dan bivaju dovedeni

Manje i veće promjene nužan su dio svakog života. Svaki problem pred kojim se nađemo na neki način dovodi u pitanje naš dotadašnji sustav razmišljanja i funkcioniranja te zahtijeva određeni pomak, promjenu. Trudeći se riješiti problem i odgovoriti izazovima koje pred nas postavlja, učimo, mijenjamo se i rastemo u psihičkom i duhovnom smislu riječi. No

Iako je čovjek duhovno biće, njegovo duhovno buđenje i razvoj rijetko se odvijaju prirodno i skladno. Obično im prethodi neka životna kriza i pokušaj razumijevanja smisla vlastita postojanja, što na površinu donosi razne unutarnje konflikte. Mnogi ljudi žive prema pomno stvorenim sličicama o tome kako bi oni i njihov svijet trebali izgledati te žude za

Svi sanjamo, i to čak po nekoliko puta tijekom noći ili za vrijeme dnevnog odmora. Usprkos tome, mnogi ljudi se ne sjećaju svojih snova i ne obraćaju pozornost na njih. Nažalost, time propuštaju vrlo vrijedan i zanimljiv dio života, koji im usto može pomoći pri rješavanju problema s kojima se susreću na javi. Od davnih vremena do

Živimo u kulturi u kojoj je „imati“ postalo važnije no „biti“ a i to „biti“ sve više je uvjetovano slikama i porukama kojima nas zasipaju mediji. Kultura konca dvadesetoga i početka dvadeset prvoga stoljeća s pravom se smatra narcističkom. Međutim, narcizam nije „specijalitet“ samo našega doba: on je činjenica ljudskoga postojanja i nije ograničen samo