Preživjeti u vremenu promjena

Mudrost predaka

Manje i veće promjene nužan su dio svakog života. Svaki problem na neki način dovodi u pitanje naš dotadašnji sustav razmišljanja i funkcioniranja te zahtijeva određeni pomak, promjenu. Trudeći se riješiti problem i odgovoriti izazovima koje pred nas postavlja, učimo, mijenjamo se i rastemo u psihičkom i duhovnom smislu riječi. No kako svaki rast pretpostavlja promjenu, a svaka pomisao na promjenu u nama budi niz pitanja, strahova i sumnji, to nije uvijek lako.

Naši daleki preci (i pripadnici današnjih autohtonih naroda) promjenama su pridavali znatno veće značenje no što činimo mi.

Promatrajući prirodu i cikluse promjena u njoj, učili su i obraćali pozornost na promjene u svome životu. Kako bi ih obilježili i psihički olakšali, izmislili su rituale, uz čiju su pomoć na simboličan način prelazili taj put iz staroga u novo.

Obredi našeg doba

Udaljen od prirode, moderan čovjek našega doba opire se promjenama, a rituale smatra preživjelim praznovjerjem. Usprkos tome, i mi tijekom života prolazimo kroz niz promjena i mnogi rituali (od svjesnih poput krštenja, pričešća, vjenčanja ili pogreba do nesvjesnih poput uobičajenog načina pozdravljanja prilikom susreta, umivanja i oblačenja prije ili poslije izlaska iz kuće, provjeravanja jesmo li dobro zaključali vrata stana ili auta i sl.) predstavljaju sastavni dio i naše svakodnevice. Ma koliko malo pozornosti poklanjali tome, naš život obilježen je nizom ritualnih boja i simbola (od uniformi i boja odjeće, koji simboliziraju određenu profesiju, do npr. prometnih znakova). Racionalno gledajući, svi ti simboli i boje nemaju mnogo smisla ali, usprkos tome, poštujemo ih. Naime, bez obzira na to pridajemo li im svjesno neko značenje ili ne, svojim simboličnim karakterom, svaki ritualni obrazac i čin snažno djeluju na naše nesvjesno te utječu na naše ponašanje, pozivajući na suradnju razne dijelove našega bića.

Mladi ljudi današnjega svijeta ne prolaze kroz pubertetske rituale nalik na one kroz kakve su prolazili njihovi vršnjaci iz vremenski i/ili prostorno udaljenih naroda. No, kako prolaze kroz isti proces odrastanja, tijekom kojega raskidaju s djetinjstvom i ulaze u svijet odraslih, nesvjesno će zamjenu za svjestan ritual prijelaza, kojim bi ih odrasli simbolično primili u svoje redove, potražiti na svoj način. Tako će npr. ritualni čin prelaska iz djetinjstva u tinejdžersko doba predstavljati prvo šminkanje, prva cigareta ili čaša vina u krugu vršnjaka, luda vožnja i sl. Duboko iza privida sigurnosti, u pozadini svakog takvog ponašanja krije se potreba za ritualom, koji će olakšati prijelaz iz poznatoga u nepoznato i nesvjesna nada da će kršenjem tabua napraviti željeni korak prema zrelosti.

Svaki takav čin praćen je strahom i, istovremeno, izazovom. Kao i kod svake generacije prije. Novi život predstavlja opasnost i prva cigareta, prvo pijanstvo ili luda vožnja to jasno pokazuju. Pubertetski rituali “divljih” plemena mladim su ljudima pomagali da kroz proces prelaska iz doba djetinjstva u odraslo doba prođu svjesnije i zaštićenije no što to čine današnji tinejdžeri.

U susretu s promjenom

Suočeni sa životnim izazovima i problemima, svaki put iznova osjećamo se unekoliko poput tinejdžera koji se nalazi na pragu novog života. Prijeći prag, znači – zauvijek se oprostiti s poznatim svijetom djetinjstva i ući u još potpuno nepoznati svijet odraslih ljudi. A to plaši. Istovremeno, i uzbuđuje. Isto je i s drugim promjenama. Svaku, i najmanju, promjenu istovremeno prate strah i izazov, sumnja i uzbuđenje. I najmanja promjena sa sobom nosi neki gubitak i potrebu da se odustane od nečeg starog kako bi se otvorilo novome. Štoviše, riječima teologa Timothyja Radcliffea “Ništa novo ne može nastati ako nismo spremni odreći se nečega što je vrijedno u korist nečega što se može pokazati kao potpuni promašaj.” Međutim, čak i kada to staro doživljavamo kao nezadovoljavajuće i frustrirajuće, ono nas drži uza se magičnom snagom poznatoga dok novo, ma koliko nam se privlačno činilo, u sebi krije boje nepoznatoga i opasnost da budemo povrijeđeni i drukčije no dosada, s čime se možda nećemo znati nositi. Želeći zaštititi se od povrede, ljudi obično reagiraju na jedan od dva načina:

Idu iz promjene u promjenu poput „muha bez glave“, rušeći barijere i ne pitajući se kako se pritom osjećaju i što uistinu žele.

U strahu od promjene, godinama ostaju u uvjetima koji ih ne zadovoljavaju, npr. na poslu koji ne vole, u nezadovoljavajućim odnosima i sl. osjećajući se frustrirano i prikraćeno, ne usuđujući se ni pomaknuti, dok život i sve o čemu su nekada sanjali prolazi mimo njih.

U jednom i u drugom slučaju, krajnji rezultat je nezadovoljstvo, osjećaj unutarnje praznine i, nakon nekog vremena, zdravstveni problemi.

U jednom i u drugom slučaju, htjeli to ili ne, promjene u nama i izvan nas se događaju i svaka od njih predstavlja svojevrstan prelazak iz starog u novo.
Svjesni rituali prijelaza te promjene olakšavaju i podržavaju čovjeka koji kroz njih prolazi. Svjestan ritualni čin daje osjećaj sigurnosti i uspostavlja vezu između vidljivog i nevidljivog svijeta, između svijeta materije i svijeta duha, između svijeta osobnosti i svijeta duše. Vršeći ga, prestajemo biti “lutke na koncu” neumitne sudbine i postajemo gospodari vlastita života, koji svjesno sudjeluju u svim njegovim aspektima te kroz to i u životu zajednice u kojoj žive.

Strah od promjene

Promjene se ne zbivaju odjednom već su posljedica procesa koji se odvija kroz nekoliko faza. On obično započinje nekim problemom i osjećajem nelagode, osjećajem da se više ne osjećamo dobro u svojoj koži. Ako od tog osjećaja ne pobjegnemo već ga prihvatimo i suočimo se s njim, činimo prvi korak prema promjeni. Sljedeći se sastoji u osvještavanju mentalnih, emotivnih i ponašajnih obrazaca kojima sami sebe držimo zaglavljene u uvjetima života koji nam više ne odgovaraju. Zatočene u koži koja nam je postala pretijesnom.

Kao što sam spomenula, svaku pomisao na promjenu prati strah. Stoga je važno upitati se čega se bojimo, što bi se najgore moglo dogoditi ako… i sl. U onoj mjeri u kojoj si dopustimo suočiti se sa svojim strahovima, oni počinju gubiti moć nad nama. Razgovarajući s njima, postupno ih od neprijatelja pretvaramo u saveznike, koji će nam pomoći da tim novim putem idemo tempom koji nam odgovara.

Naime, vrlo rijetko jasno znamo koju vrstu promjene želimo ili trebamo; znatno češće svjesni smo samo nejasnog osjećaja nezadovoljstva i stiješnjenosti, koji nas frustrira i ne dopušta da se pokrenemo. Zbog toga s promjenom ne treba žuriti; to je proces koji traži određeno vrijeme i pažnju. I sav naš senzibilitet prema malom preplašenom djetetu u nama koje se boji povrede.

Ritual prijelaza – faze procesa mijenjenja

Svaka promjena predstavlja put kojim se iz staroga, poznatoga prelazi u novo, nepoznato. Poput svakoga puta, ni ovaj se ne prelazi odjednom već postupno. Idemo li njime svjesno, vidjet ćemo da se sastoji od nekoliko dijelova. Poput alkemijskog procesa transformacije, svaki proces prelaska iz staroga u novo odvija se kroz tri faze. Prođemo li kroz njih svjesno, uz pomoć određenog rituala, lakše će nam biti prepoznati ih i nositi se sa svakom od njih.

Prva faza predstavlja odvajanje od staroga. Prolazeći kroz nju, osvještavamo i otpuštamo mnogo toga što nas čini zarobljenima u starim preživjelim ulogama koje želimo napustiti: kojekakve obrasce, navike i stavove te svjesno dovršavamo nedovršene poslove i zadatke, kako bismo oslobodili energiju zatočenu u njima

Na početku te faze dobro je simbolično proputovati važnim stanicama prošlosti čitajući npr. stare dnevničke zapise i pisma, gledajući stare fotografije, prisjećajući se kriza kroz koje smo prolazili i načina na koje smo ih prevladavali.

Ritualno radeći bilancu protekloga razdoblja, osvijestit ćemo mnogo toga. Mnogo je energije ostalo zatočeno u odnosima s ljudima koji su nas na neki način povrijedili ili s onima koje smo mi povrijedili, izdali, napustili. Ispisivanjem (i, sljedećeg dana, kidanjem, spaljivanjem i sl.) onoga što im nikada nismo rekli, ne usudimo se ili im više ne možemo reći, oslobađamo mnogo potisnutih emocija i vraćamo svoju snagu.

Osim pisanja pisama drugima, možemo ispisivati i svoje misli, emocije i obrasce ponašanja kojih se želimo osloboditi. Simbolični postupci otpuštanja su: spaljivanje u vatri i rasipanje pepela na sve četiri strane svijeta, pokapanje u zemlju, čime se stari obrasci prepuštaju procesu truljenja i raspadanja, potapanje u vodi, trganje papira u komadiće i bacanje u zrak da odlete poput balona itd. (rituali su vrlo važni djetetu u nama te je dobro uključiti ga u njih omogućujući mu da se izrazi crtežom, plesom, pjesmom).

Ritualno sahranjivanje nekog odnosa, posla ili navike, pronalaženje i ritualno upotrebljavanje kamenova koji predstavljaju razne nedovršene poslove ili razrješavanje neriješenih konflikata isprikom ili zdravom borbom za sebe također će pomoći otpuštanju blokirane energije.

Post i razni oblici tjelesnog čišćenja (poput tuširanja, kupke, saune, intenzivnoga disanja…) te meditacija olakšat će prolaženje kroz ovu fazu procesa prijelaza.

Tek nakon otpuštanja staroga, počinje pravi prijelaz. Druga faza nalik je na putovanje kroz ničiju zemlju, kroz područje bez vremena i prostora. Njezini su simboli: prazna čaša, tanjur ili zdjela, iskopana ali još prazna rupa. U toj fazi osjećamo se dezorijentirano i preplavljeno najrazličitijim i najkontradiktornijim impulsima. Postajemo svjesni toga što se dogodilo te počinjemo preuzimati odgovornost za sebe i za svoj život. Još nije vrijeme za donošenje odluka i upravo je zbog toga ta faza teška. Istovremeno, upravo zbog toga tu je i najviše izazova. Kinesko slovo za krizu weichi sastoji se od dvaju znakova od kojih jedan označava opasnost, a drugi prekretnicu. Stoga se možemo osjećati preplavljenima kojekakvim emocijama i one mogu biti prilično jake. Korisno je u mašti isprobavati razne mogućnosti djelovanja i ponašanja – promatrajući svoje reakcije mnogo ćemo naučiti i to će nam pomoći lakše se nositi s promjenom kada do nje konačno dođe.

Igrajte se. Kontaktirajte s prirodom, susretnite se sa zemljom (npr. ležeći na travi i osjećajući kako vas majka zemlja hrani i podržava), zrakom, vatrom (suncem) i vodom. Posjetite mjesta koja su povezana s vašom krizom. Meditirajte o stranama svijeta – svaka ima svoje značenje. Potražite simbole: za ono što biste htjeli otpustiti, za ono što trebate otpustiti premda biste najradije zadržali; za ono što bezuvjetno trebate sačuvati i, konačno, za ono što biste željeli unijeti u svoj život. Također možete i crtežom, skulpturom ili bajkom simbolično izraziti svoj doživljaj svih faza rituala prijelaza.

Pokušajte jedan dan živjeti zamišljajući da ste se odvojili od staroga i pojma nemate što dalje, drugi dan zamišljajući da vam je sve ponovno jasno; treći dan meditirajte o iskustvima.

Igrajte se: Pretpostavite da ste krenuli u nekom pravcu te zamislite gdje bi vas to dovelo. Potom krenite u drugom pravcu – i tako redom. Obucite se ludo ili si priredite ludi obrok kao izraz lude situacije u kojoj se nalazite, npr. obrok sastavljen iz namirnica crne i bijele boje ili ga pak poslužite u plavom (uključujući i plave salvete i svijeće) kao što je plava, neutralna faza kroz koju prolazite. Prepustite se mašti, smišljajte igre i avanture, kroz koje ćete imati priliku naučiti nešto više o sebi i onome što sada želite.

Nakon nekog vremena “magla” se počinje razmicati i pred našim očima postupno izranja vizija nečeg novog. Otkrivajući svoje obrise polagano ali sve jasnije. Time započinje treća faza. Tek kada do nje dođemo, možemo osvijestiti sve one duboke čežnje i strasti, za koje nije bilo mjesta u staroj situaciji. Drugi dio te faze posvećen je integraciji. Nova vizija treba se učvrstiti i ukorijeniti. Simboli novoga trebaju dobiti svoje mjesto u našem životu i našem životnom prostoru. U tome će nam opet pomoći slike, skulpture, priče i sl.

Važne ceremonije (poput vjenčanja, krštenja, pogreba, zaključenja poslova itd.) uvijek završavaju jelom. U tu svrhu kuha se i peku se kolači (npr. božićni kolači, rođendanska torta). U obzir mogu doći i moderne varijante jela, npr. koktel party, hladni bife, fondue i sl. te ritualni obroci s namirnicama koje simboliziraju novi početak, npr. sjemenke, klice, jaja, orasi, lješnjaci, voće. Svjesno obratite pažnju na raspored mjesta za stolom jer određeno mjesto za stolom obično označava određenu ulogu. Odgovarajuće okvire za početak i kraj gozbe pružaju molitva, meditacija ili kontemplacija o tome što se događa, primjerena glazba, ritualno paljenje svijeća na početku objeda te gašenje na kraju  i sl. U takvoj prigodi važno je brižljivo odabrati teme za razgovor. Postoje li problemi o kojima biste željeli porazgovarati s uzvanicima, učinite to prije jela, poput gralskih vitezova koji su sporna pitanja rješavali za okruglim stolom, a ne za vrijeme obroka. Sam obrok treba predstavljati svečani početak neke nove faze.

U ovoj fazi svoje mjesto naći će i ples. Mnogi plesovi sami po sebi sadrže određene ritualne elemente (npr. kolo i valcer, ekstatični plesovi u transu). Unesite ritualne elemente i u svoj ples.

Rituali pojačavaju i podržavaju proces. Koristite ih, stoga, na razne načine: npr. zasadite neku biljku i promatrajte kako raste, priuštite si regenerativne rituale poput podvodne masaže, tai-chija, yoge, shiatsua i sl., ritualno odjenite određenu odjeću, koristite određene mirise, slušajte određenu glazbu…

I još nešto

Svaki izazov suočava nas sa strahovima i sumnjama. Svaki pred nas postavlja određene mogućnosti i poziva na određene rizike. No, bez sumnji, preispitivanja i rizika nema duhovnoga rasta. Bez promjene nema kretanja. A bez kretanja nema života. Dopustimo si stoga promjene. Štoviše, mijenjajmo se svjesno. Uz pomoć manjih i većih rituala iz vremena promjena svaki put ćemo izići čvršći, snažniji i bogatiji za jedno duboko duhovno iskustvo.

2018-05-09T20:54:31+00:00